Kako obrazovni sistem može doprineti izgradnji poverenja između različitih zajednica u zemlji?
Amina Hadžić: Obrazovni sistem ima potencijal da bude najmoćniji alat za izgradnju povjerenja, ali u Bosni i Hercegovini on, nažalost, često djeluje upravo suprotno – kao prostor reprodukcije podjela, nepovjerenja i konkurentskih istina.
Prvi i možda najdublji problem je potpuna fragmentacija obrazovne politike. Bosna i Hercegovina nema državno ministarstvo obrazovanja, već se obrazovanjem upravlja na entitetskom, kantonalnom, pa čak i opštinskom nivou. Ova decentralizacija ne bi bila sama po sebi loša da nije motivisana etničkom kontrolom narativa, a ne kvalitetom obrazovanja. U praksi to znači da učenici iz različitih dijelova zemlje uče potpuno različite verzije historije, književnosti, pa čak i geografije.
Jedan od najporaznijih primjera ove prakse je fenomen tzv. ,,dvije škole pod jednim krovom“, gdje djeca različitih etničkih pripadnosti fizički dijele isti prostor, ali ne i zajedničke učionice, nastavni plan ili vrijeme odmora. Ovakav sistem ne samo da je pedagoški regresivan, već predstavlja institucionalizovani oblik segregacije, koji mnogi s pravom porede sa obrazovnim apartheidom.
Kao posljedica toga, mladi odrastaju u paralelnim svjetovima, sa različitim interpretacijama prošlosti, različitim simbolima, praznicima, herojima – i različitim percepcijama onih “drugih”. A znamo da postoji samo jedna istina o prošlosti – ona zasnovana na činjenicama, presudama međunarodnih sudova i univerzalnim ljudskim pravima – i da bi obrazovni sistem trebao biti mjesto gdje se ta istina uči i njeguje.
Zato, obrazovni sistem u BiH može doprinijeti izgradnji povjerenja samo ako se transformiše iz etnički zatvorenog mehanizma u prostor dijaloga, susreta i kritičkog mišljenja. Uvođenje zajedničkog jezgra kurikuluma, zajedničke nastavne aktivnosti i razmjene učenika, te obuka nastavnika za facilitaciju dijaloga, uz uklanjanje institucionalne segregacije, ključni su koraci ka inkluzivnom školstvu koje vrednuje različitost kao snagu, a ne prijetnju. U konačnici, povjerenje ne raste iz nametnutog jedinstva, već iz mogućnosti da se kroz obrazovanje različitosti upoznaju, razumiju i prihvate – kao osnova zajedničke budućnosti.
Aleksa Nikolić: Obrazovni sistem ima ključnu ulogu u izgradnji poverenja između različitih zajednica u BiH, jer oblikuje vrednosti, znanja i stavove novih generacija. Kroz inkluzivno, kritičko i interkulturalno obrazovanje, škole mogu postati mesta gde se neguje međusobno razumevanje, uvažavanje različitosti i osećaj zajedničke pripadnosti. Negovanje kulture sećanja na građanski rat i poštovanje stradanja sva tri naroda jedan je od prvih koraka ka rušenju barijera I izgradnji poverenja između entiteta i naroda.
Kako omladinski aktivizam može doprineti smirivanju političkih tenzija?
Amina Hadžić: U zemlji u kojoj su političke tenzije često proizvod zapaljive retorike i kalkulisanja strahom, omladinski aktivizam predstavlja možda najjasniji kontrapunkt tom narativu. Dok se političke elite često hrane razlikama i konfliktima, mnogi mladi širom Bosne i Hercegovine svakodnevno dokazuju da saradnja, dijalog i zajedničko djelovanje ne samo da su mogući, nego su i već stvarnost.
Naime, za razliku od zvaničnih politika koje su često usmjerene na očuvanje pozicija moći kroz podjele, omladinski aktivizam nudi alternativne modele zajedništva i političkog izraza. Mnogi omladinski pokreti, organizacije i neformalne inicijative ne počivaju na etničkom ključu, već na vrijednostima solidarnosti, pravde, ravnopravnosti i zajedničkog interesa.
Kroz konkretne akcije – od borbe za kvalitetnije obrazovanje i očuvanje okoliša, do promocije ljudskih prava i antifašističkih vrijednosti – mladi aktivisti pokazuju da je moguće djelovati izvan logike nacionalnih torova. Oni ne negiraju razlike, ali ih ne vide kao prepreku saradnji.
U tom smislu, omladinske inicijative često povezuju mlade iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine, stvarajući horizontalne veze povjerenja koje nadilaze političke barijere. Takva iskustva konkretno demantuju dominantnu tezu da ,,drugi“ nužno znači i, ,neprijatelj“.
Aleksa Nikolić: U društvu koje je i dalje duboko podeljeno duž etničkih i političkih linija, omladinski aktivizam u BiH može igrati ključnu ulogu u smirivanju političkih tenzija. Mladi ljudi, često manje opterećeni nasleđem ratne prošlosti, predstavljaju potencijal za izgradnju međuentitetskog poverenja i nove kulture dijaloga. Zajedničke inicijative, razmene i radionice podstiču saradnju mladih iz različitih delova zemlje, čime se stvaraju direktne veze i ruše stereotipi. Omladinske organizacije takođe zagovaraju teme koje prevazilaze etničke podele, poput borbe protiv korupcije, problema nezaposlenosti i lošeg obrazovnog sistema, čime doprinose formiranju zajedničkog identiteta zasnovanog na građanskim, a ne etničkim osnovama. Aktivizam mladih ima i edukativnu funkciju — kroz različite kampanje i radionice, mladi postaju svesniji političke manipulacije i nacionalističke retorike. Korišćenjem savremenih medija, oni oblikuju alternativne narative koji promovišu toleranciju i međusobno razumevanje. Konačno, aktivno uključivanje mladih u procese donošenja odluka doprinosi političkoj stabilnosti, jer stvara osećaj odgovornosti i pripadnosti. Time se aktivizam ne zadržava samo na simboličkom nivou, već ima potencijal da direktno utiče na društvene promene.
Da li bi jačanje regionalne saradnje predstavljalo jedan od puteva za smanjenje regionalnih tenzija na Balkanu?
Amina Hadžić: Jačanje regionalne saradnje nesumnjivo predstavlja jedan od najvažnijih puteva ka smanjenju političkih tenzija i izgradnji održivog mira na Zapadnom Balkanu. U kontekstu fragmentiranih političkih odnosa i duboko ukorijenjenih nepovjerenja, saradnja koja se temelji na zajedničkim interesima – bilo da je riječ o ekonomiji, obrazovanju ili mobilnosti – može otvoriti prostor za novu vrstu regionalne dinamike zasnovane na međusobnom poštovanju i praktičnoj povezanosti.
Za regionalnu saradnju da bi bila uspješna i istinski doprinosila smanjenju tenzija, ključno je da bude otvorena, transparentna, zasnovana na zajedničkim vrijednostima i u službi svih građana, a ne političkih elita. Ona mora ići ruku pod ruku sa demokratizacijom, jačanjem vladavine prava i procesom pomirenja. Inicijative koje zaobilaze ključna pitanja političke odgovornosti ili ljudskih prava mogu imati suprotan efekat i dodatno učvrstiti postojeće podjele.
Uprkos izazovima, mlade generacije već žive regionalnu saradnju kroz obrazovne razmjene, zajedničke projekte, kulturnu saradnju i aktivizam. Njima je saradnja prirodnija nego sukob – i to je realnost koju bi politički lideri trebali prepoznati i podržati. Ako se regionalna saradnja bude gradila na temelju jednakosti, međusobnog poštovanja i istinske želje za napretkom, ona može postati ključni alat ne samo za smanjenje tenzija, već i za stvaranje zajedničke vizije budućnosti Zapadnog Balkana.
Aleksa Nikolić: Da, jačanje regionalne saradnje svakako može predstavljati jedan od najefikasnijih puteva za smanjenje tenzija na Balkanu. Region Zapadnog Balkana deli zajedničku istoriju, kulturne veze i brojne izazove — od ekonomskih migracija i nezaposlenosti, do političke nestabilnosti i pitanja pomirenja. Upravo zato, saradnja između zemalja regiona može stvoriti prostor za zajedničko rešavanje problema i gradnju poverenja.
Kroz ekonomske integracije, infrastrukturne projekte, obrazovne i kulturne razmene, balkanske države mogu razviti odnose zasnovane na uzajamnoj koristi, a ne rivalstvu. Regionalne inicijative poput Otvorenog Balkana pružaju okvir za institucionalnu saradnju, ali i priliku za prevazilaženje političkih razlika kroz konkretne rezultate.
Koju poruku biste poslali mladim akademcima iz oblasti društvenih nauka sa prostora Balkana?
Amina Hadžić: Nositi znanje na Balkanu znači nositi odgovornost – jer ovdje ideje nisu apstraktne, one imaju težinu, posljedice i moć da oblikuju društvo. Društvene nauke nas uče da razumijemo svijet, ali i da ga mijenjamo – ne uvijek grandioznim gestama, već upornošću, istinom i dijalogom.
Mladim akademcima poručujem: ne pristajte na cinizam koji vam govore da se ništa ne može promijeniti. Naši prostori su siti pametnih koji su odustali. Potrebni su nam hrabri koji znaju. Pišite, govorite, stvarajte prostore slobode i smisla. Ne zaboravite da znanje koje ostaje zatvoreno u akademskim krugovima postaje tišina – a vi niste ovdje da šutite.
Balkan nije samo mjesto konflikta, već i ogromne kulturne i ljudske snage. Vaša misao može biti most, vaša riječ korektiv, a vaša etika granica između moći i pravde. U vremenu brzih odgovora, vi birajte dublja pitanja. U društvima podijeljenim narativima, vi tragajte za istinom – ne za dominacijom. Jer, možda nećete odmah promijeniti svijet, ali ako sačuvate svoje dostojanstvo i odgovornost – možda ćete promijeniti svijest, a to je uvijek prvi korak.
Aleksa Nikolić: Budite hrabri u mišljenju, ali još hrabriji u učenju. Društvene nauke nisu samo niz teorija i pravaca — one su alat za razumevanje sveta koji vas okružuje i, još važnije, za njegovo oblikovanje. Na Balkanu, gde se istorija, politika, identitet i kultura prepliću na složen, često protivrečan način, vaš zadatak nije lak — ali je zato izuzetno važan.
Ne zadovoljavajte se pukim prenošenjem znanja; pitajte, sumnjajte, istražujte. Ne bojte se da budete kritični, čak ni prema autoritetima — nauka napreduje tamo gde se postavljaju pitanja, a ne gde se samo klima glavom. Gradite mostove između disciplina, jezika i zajednica. Vaš pogled na svet je oblikovan kontekstom Balkana — koristite to kao prednost, ne kao ograničenje.
Umrežavajte se, ne samo unutar granica regiona, već i šire. Ali dok gledate ka svetu, ne zaboravite ni gde stojite — jer upravo iz tog tla niče vaša autentičnost. Svet treba vaš glas, ali ga neće čuti ako ga vi prvi ne osnažite.
I na kraju — ne gubite strpljenje. Akademski put je maraton, a ne sprint. Učite, pišite, grešite, rastite. Društvene promene su spore, ali znanje koje negujete danas može oblikovati generacije sutra. Da završim rečima kultnog beogradskog benda ,,Partibrejkersi” – neka vam krilatica budu sledeći stihovi: ,,Biti isti, biti poseban, biti slobodan, biti samo svoj”.
Na našem sajtu možete videti i prethodna dva dela intervjua, prvi i drugi.
